U slučaju da Vlada Mila Đukanovića političkom korupcijom obezbijedi većinu u parlamentu prilikom glasanja o povjerenju 25. januara, opozicija treba da prekine učešće u radu radne grupe, ali da na sastanku lidera parlamentarnih partija ponudi jedinstvenu platformu sa zahtjevom za formiranje prelazne vlade. To je u intervjuu za „Dan” kazao lider Demosa Miodrag Lekić. Poručio je da je Demos spreman da učestvuje u svim opozicionim aktivnostima, uključujući i proteste i eventualni bojkot parlamenta, ali isključivo na osnovama demokratskih pravila i ozbiljnosti u javnoj komunikaciji.
Očekujete li da će Vlada Mila Đukanovića „preživjeti” 25. januar?
– Polazeći od normalnog raspleta očekujem da vlada Mila Đukanovića ne dobije povjerenje u Skupštini. Prema najavama iz SDP-a, ta partija, do skoro član vladine koalicije, neće glasati povjerenje. Znači, DPS sa svojim saveznicima gubi povjerenje većine u parlamentu, što predstavlja pad Vlade. Naravno, iza ovog jezika brojki o skupštinskoj manjini i većini stoji suština zbog koje Vlada Đukanovića treba da padne 25. januara.
Koji bi to bili razlozi suštinskog karaktera?
– Vladajuća partija je odavno izgubila kredibilitet pa i ustavno-politički legitimitet jer je nastala na konstrukciji afere „Snimak” kojom se bave međunarodni faktori, a EU već treći put u svom zvaničnom dokumentu traži politički i pravni rasplet te mračne afere političko-izborne korupcije. Radi se o stranci koja je neracionalno-kockarskim vođenjem ekonomije primarno odgovorna za uništenje crnogorske privrede, za socijalno ekonomski krah zemlje, za ogromno zaduženje koje je stiglo do 2,34 milijarde, za takođe veliki unutrašnji dug, za izdate garancije čije naplate tek dolaze, za vrlo moguće velike novčane obaveze nakon okončanja sudskih epiloga sa inostranim partnerima a koji traže oštete na međunarodnim arbitražama. Dug je spisak teških promašaja ove Vlade na više planova, pa ću završiti svoj odgovor sa poslednjim dešavanjima, odnosno skandalima. Radi se o vladajućoj partiji čiji kadrovi, od najviših funkcionera, preko gradonačelnika, do drugih opštinskih čelnika imaju zvaničan tretman kriminalca i kriminalnih grupa. Po poslednjoj aktuelnosti, Vlada Mila Đukanovića treba da bratu Mila Đukanovića isplati deset milona odštete zbog greške državnih organa pod upravom Vlade Mila Đukanovića. Samo jedan od ovih razloga je dovoljan u normalnoj zemlji da Vlada podnese ostavku. Naravno, i da joj se izglasa nepovjerenje. Radi se o toliko teškim promašajima da i manje partije iz vladajuće koalicije imaju razloga da ozbiljno preispitaju kako će glasati 25. januara. Naime, i njih čeka odgovornost za navedeno stanje u zemlji pred svojim glasačima, pred ukupnom javnošću, pred generacijama koje dolaze.
Da li bi podrškom Pozitivne Vladi bila pogažena izborna volja građana, ali i potpis lidera te partije Darka Pajovića na zahtjev opozicije za formiranje prelazne vlade?
– Neka građani sami zaključe o sudbini izbornih glasova koje su dali partijama. Zbog ovako visoke odgovornosti normalno je očekivati da sve opozicione stranke ne daju povjerenje Vladi.
Kako ocjenjujete domašaje dijaloga u parlamentu lidera političkih partija?
– Prvo, samo djelovanje ovog neformalnog demokratskog foruma i to u najznačajnijoj političkopravnoj oblasti u izbornoj godini govori o institucionalnom krahu zemlje. Čitav rad, koji je dijelom internacionalizovan, praćenjem EU i nedavno OEBS-a, jeste metodološki solidno postavljen. U kratkom periodu postignuti su izvjesni rezultati. Još je mnogo posla do cilja. Ipak, konstatovana je konkretna odgovornost za nevjerovatno kašnjenje institucija pod kontrolom vladajuće stranke, trasirani su pravci, sadržaj i dinamika ovog procesa s ciljem ostvarivanja slobodnih i fer izbora. Jasno je i da je prelazna vlada uslov za vođenje izbornog procesa na konstatovanim i usvojenim principima.
Kakva bi trebalo da bude strategija daljeg djelovanja antirežimskih snaga nakon 25. januara u oba moguća scenarija, dakle u slučaju pada Vlade ili njenog opstanka?
– U oba moguća scenarija Vlada Đukanovića treba da podnese ostavku i omogući formiranje prelazne vlade. To je valjda svima jasno u slučaju izglasavanja nepovjerenja. Kao što je takođe jasno da u slučaju nove javne političke korupcije sa kojom jedino može dobiti formalno povjerenje Đukanovićeva vlada ostaje nelegitimna. Pretenzija njenog trajanja nakon čina političke korupcije jeste odbijanje mirne tranzicije. Zapravo, u tom slučaju se svjesno provocira radikalizovanje prilika u zemlji što neminovno vodi građanskom nezadovoljstvu širih razmjera. I neizbježno vodi prekidu započetog dijaloga.
Da li će Demos krenuti sa organizacijom protesta i napustiti parlament ukoliko Đukanovićev kabinet obezbijedi većinu u Skupštini?
– Demos kao ozbiljan subjekt, kako je to poznato javnosti, zalaže se za opoziciono jedinstvo na dobro osmišljenjim, iskrenim, zajednički dogovorenim i ravnopravnim principima među opozicionim subjektima. Jedino tako, dakle na osnovama demokratskih pravila, ozbiljnosti u javnoj komunikaciji, Demos će učestvovati u zajedničkim opozicionim projektima, uključujući i proteste, pa i u eventualnom napuštanju parlamenta.
Znači li to da Demos sada mijenja odnos prema protestima, imajući u vidu da nije učestvovao u protestima DF-a?
– Ne, Demos ništa ne mijenja, već ostaje dosledan svojim čvrstim, javno saopštenim principima. Mi i dalje nemamo namjeru da se na bazi poziva preko medija nekome ,,priključujemo” na skupovima čije metode, ikonografije, goste i ciljeve drugi planiraju. Pritom, svim opozicionim subjektima želimo uspjeh u izabranom metodu djelovanja. Te rezultate ne treba da mjere kolege jedni drugima, već to ostaje građanima i ukupnoj javnosti. Na kraju, javnost daje sud, pa i na izborima, zato sve stranke treba da preuzmu odgovornost za poteze i rezultate. Ponavljam mi se zalažemo za zajednički osmišljeni, snažni demokratski odgovor cijele opozicije i po mogućnosti šireg civilnog sektora. Mislim da je on nije nemoguć i treba ga pokrenuti.
Da li mislite da je odgovor cijele opozicije moguć poslije 25. januara? Kojim sadržajem i redosledom poteza?
– Nakon sjednice Skupštine 25. januara situacija će biti mnogo jasnija. Ukoliko Đukanovićeva vlast političkom korupcijom bude išla na provociranje radikalnih raspleta smatramo da na to, kao ozbiljne i odgovorne političke snage, ne smijemo nasjedati. Uz prekid rada radne grupe, uz prisustvo predstavnika EU i OEBS-a, treba učestvovati na već zakazanom sastanku krajem ovog mjeseca političkih lidera u okviru započetog dijaloga. Zbog nastalih okolnosti taj sastanak se može održati i neki dan prije. Za tu priliku treba pripremiti sintezu postignutog rada iz političkog dijaloga sa mogućim zaokruživanjem sve četiri tačke rada – implementacija izbornih zakona, sprečavanje zloupotrebe resursa u izbornom procesu, mediji i prelazna vlada kao pravno-politički okvir za praćenje izbornog procesa. Ukoliko aktuelna vlast odbije ovaj precizan plan garantovanja povratka stabilnosti i fer izbora – onda je kraj dijaloga, a vlast preuzima odgovornost za radikalizovanje prilika u zemlji.
Da li bi takav zahtjev bio zajednička platforma cijele opozicije?
– Upravo tako, ona bi trebalo da bude zajednički zahtjev. Kao što je zajednički zahtjev sa traženjem prelazne vlade bio upućen DPS-u 30. januara 2015. godine, koji smo tada potpisali Srđan Milić, Darko Pajović, Žarko Rakčević i ja kao predsjednici DF-a, SNP-a, Pozitivne i URA. I sada bi se radilo o zajedničkoj akciji svih sadašnjih subjekata, dakle zajedničkoj u političkom i autorskom smislu. Kao zajednička, bez bilo čijeg pojedinačnog protagonizma i parcijalno kalkulantskih efekta u javnosti, platforma bi mogla postati osnov za opoziciono jedinstvo, naravno, u mogućoj mjeri. Recimo na početku za minimum opozicionog jedinstva, dovoljan za zajednički kordinirane akcije. A pošto se radi o primarno demokratskom dokumentu treba ga ponuditi svima na političkoj, građanskoj, dakle javnoj sceni.
Da li vidite SDP kao dio antirežimskog bloka?
– Najbolji odgovor će dati sam SDP svojim sledećim političkim koracima. Kako teče saradnja Demosa sa URA, Demokratama, SDP-om. Sadržajno, korektno i politički distancirano. Razumljivo, svi držimo da smo autonomni politički subjekti. Kolegijalno se konsultujemo oko zajedničkih pitanja koja su od šireg javnog značaja. Demos na istim osnovama, dakle, korektnosti i uzajamnog uvažavanja, želi identičnu saradnju i sa svim drugim opozicionim snagama.
V. RADENOVIĆ
Spremni za izbore
Da li je Demos za izbore u maju ili u oktobru?
– Javnost sigurno primjećuje da se Demos nesebično i bez kalkulantskih pozicioniranja zalaže za šire opoziciono jedinstvo na ravnopravnim i osmišljenim osnovama. Sastavni dio toga bio bi i dogovor o izborima. S druge strane, ako ne bude raspoloženja za šire i ozbiljno opoziciono povezivanje, mi smo spremni već sada, dakle i u maju, ili kada god to bilo, da javno potvrdimo snagu Demosa o kojoj u međuvremenu ponešto govore i istraživanja javnog mnjenja. Ali, u ovom dramatičnom političkom trenutku vjerovatno je preuranjeno govoriti o terminima izbora, pa i o tome da li uopšte izlaziti ako izborni uslovi ostanu isti.
Nemamo veze sa raskolom u PUPI-ju
Kako komentarišete optužbe da Demos i vi lično stojite iza raskola u Partiji udruženih penzionera i invalida (PUPI)?
– Svako ozbiljan zna da nismo u nikavoj vezi sa tim raskolom o kojem smo se upoznali iz novina. Nažalost, iz medija smo mogli uočiti i lakoću izgovorenih optužbi, podvala, niskog i nepristojnog vokabulara nekih nepoznatih osoba – koje nećemo komentarisati. Kao i drugima, želimo i toj opozicionoj stranci, njenim članovima i simpatizerima, puno uspjeha u njihovom radu.